Moje ime je Jelena Skender, kineziolog sam po struci, no za sebe volim reći kako sam učiteljica pokreta.
Nakon inicijalnog obrazovanja krenula sam u smjeru specijalizacije iz području biomehanike tijela. Školovala sam se u Americi, Europi i Hrvatskoj. Nakon sedmogodišnjeg iskustva u praksi otvaram svoj boutique movement studio Vježbaonica na zagrebačkom Jarunu.
Od početka gradim svoju priču kroz metodički i sustavni pristup procesu vježbanja.
Kroz različite tipove individualnih i grupnih treninga, ponudu širim i na usluge masaže te radionice i seminare. Nutricionističko savjetovanje, usluge fiziterapeuta i trenera osobnog razvoja samo su neki od dodatnih sadržaja koje uvodim u našu ponudu.
Pišem za razne portale. Kokreator sam radionice Čarobna trudnoća, porod i majčinstvo te kreator rubrike Vježbaonica u emisiji dm Baby bonus na RTL Kockici.
Pokrenula sam stručne edukacije Kreator savršenih treninga koje polaze treneri iz Zagreba, Rijeke, Osijeka i Splita.
Majka sam 18-mjesečne djevojčice Kriste Anastazije i supruga Miroslavu, treneru osobnog razvoja od kojeg imam neizmjernu podršku u svim svojim avanturama.
Volim život i sve izazove koje mi donosi. Vječnik sam učenik i učiteljska duša. Moj je cilj potaknuti ljude na promjenu pokretom. Moja je misija da ljudi osjete koliko je tijelo moćan mehanizam kada ga koristimo na pravilan i optimalan način.
Obožavam čokoladu i kavu. Putovanja i šetnje.
U životu uživam kreirajući i manifestirajući svoju realnost.
U današnje vrijeme se puno govori o tome kako je svakodnevni život majki sve zahtjevniji i teži za balansiranje. Kako ti balansiraš biti majka i poduzetnica (a uz to i supruga, kći, prijateljica…)
Jako sam zadovoljna kako balansiram sve te uloge. Imam iznimnu podršku supruga i mame. Ma i kuma mi je prošli mjesec uletila na zamjenu na treninge kada sam ostala bez jedne trenerice. Jako je bitna dobra organizacija i prioriteti.
Sada sam imala situaciju na poslu u kojoj sam morala povući više. Svima oko mene je jasno trenutno stanje. Isto tako, meni je jasno da je trenutno i ne nerviram se oko toga što radim popodne i nisam s Kristom i Mirom. A opet, ubrzo ću biti slobodnija i više vremena ću posvetiti obitelji.
I ja i suprug smo privatnici. To nekad zna biti kaotično jer se samo izmjenjujemo na poslu, u čuvanju Kriste ili doma. Ne vidimo se cijeli dan. A onda već slijedeći popijemo kavu usred radnog dana, prošetamo Jarunom uživajući u jesenskom suncu ili odemo na kupanje s Kristom u četvrtak.
Meni je vrlo važno da znam kada sam i koliko vremena u kojoj ulozi. Pokušavam ih ne brkati. Ostavljam prostora i vremena za sve i uživam u svakoj od uloga. Jedna moja prijateljica, kćer Ljerke Puljić, Lana mi je davno rekla kako ona dosta vremena nije bila s mamom. No kada je, ona je imala svoju mamu. Onda njena mama nije bila poduzetnica, moćna i sposobna žena već Lanina mama. Meni se jako sviđa kako je Lana postala predivna mlada žena. Za tim sam se i ja povlačila kada sam razmišljala kako ću spajati poduzetništvo i majčinstvo.
Izazovno mi je i obožavam biti poduzetnica. Ali prije svega, ja sam žena, Mirina supruga i Kristina mama. To prvo biram.
Što bi preporučila majkama koje razmišljaju o tome da postanu poduzetnice? Koji savjeti su tebi pomogli?
Sve je u redu. Za tim se uvijek vodim. Što god odlučile, što god napravile, kako god se odvija situacija koju ste zamislile, stvarno sve je u redu. Sve je baš onako kako treba biti i ide u vašem, željenom smjeru. Možda toga još niste svjesne no uvijek se stvari odvijaju onako kako je potrebno.
Voljela bih dati neki konkretni savjet. Poduprijeti ga iskustvom. Pomoći savjetom. No, koliko god dugo razmišljam ništa mi bolje ne pada na pamet od ove rečenice. Ako se odlučite za poduzetništvo, odlučile ste se za drugačiji život. Ne možete i ne trebate biti svjesne što će vam sve donijeti ta odluka. I savršeno je u redu da odustanete od te odluke.
Slušajte sebe. Vi ste si jedino mjerilo u životu. I dajte si vremena za sebe. Koliko god malo vremena to bude ali neka bude vaše vrijeme i za vaš gušt. Uživajte u životu! Život je divno iskustvo 😉
Je li te i kako majčinstvo promijenilo?
O da! Svako me iskustvo mijenja. Jednom kada postaneš mama, nema druge opcije. Ne možeš prestati biti mama kao što možeš prestati biti poduzetnica kada navečer zatvoriš vrata svog studia za vježbanje.
Mene je moja kćerka „natjerala“ da postanem ranoranioc. Ja koja sam spavalica. Sada se budim u 5h ujutro. Faza mog privikavanja trajala je godinu i pol. Znala sam se neke dane šuljati po stanu, jedva gledajući i po dva sata. A ona je veselo skakutala i brbljala oko mene. Meni je ovo bila najveća promjena koja se odvila. Ne zvuči tako strašno no za mene je to bilo mijenjanje iz korijena. Promijenila sam svoju naviku staru 34 godine.
I to vam majčinstvo radi. Mijenja vas iz temelja. Možete se provlačiti u nekim stvarima no dođe to na svoje. Znaju kad ste slabi, kada popustite i izgubite dosljednost. Onda klinci povuku u svoju stranu jer žele dobiti ono što oni žele. To je sasvim u redu. I nije pitanje ovdje tko je jači, tko je u pravu i tko će istjerati vodu na svoj mlin. Riječ je o preuzimanju odgovornosti osobe koja je zrelija i iskusnija. Za vas je bolje da ste to vi.
Do sada mi je najveća životna lekcija iz majčinstva preuzimanje odgovornosti. Radila sam to i prije no ne ovoliko često i s ovim intenzitetom. To sam prenijela i na druga područja života. I znate što? Posao raste, brak mi je bolji. Hvala ti Krista.
Koji su najveći izazovi majčinstva s kojima si se susrela? Kako si ih prebrodila?
Buđenje u zoru, ne imanje rasporeda i ritma, biti još više strpljiva, još više uporna. Usporiti kada treba, ubrzati kada treba. Čekati. Slušati ju kako plače, a biti nemoćna. Pustiti da ona odradi svoje izazove bez mog uplitanja riječima ili dijelima. Ne znam jesu li ovo najveći no trenutno se njih mogu sjetiti.
Mislim da mi je najjači alat da prebrodim ove izazove svjesnost bivanja u trenutku. U svakom trenutku znaš što treba ako si ovdje i sada. Nije lakše, i dalje su to izazovi. Jasnije ti je zašto nešto radiš, pa je onda svaka akcija smislenija.
Što je tebi ( i suprugu) važno u odgoju? Koje su vrijednosti koje želiš da Krista Anastazija ponese sa sobom u odraslu dob?
Želim da zna da sreću u životu može ostvariti svaki dan s lakoćom i mirom. I to joj i želim da bude. Sretna. Što god njoj sreća značila i kako god ju poželi ostvariti.
Imaš li hobije? Kako pronalaziš vrijeme za njih?
Već dugo nemam hobije. I aktivno to mijenjam. Rano sam počela raditi paralelno uz studij pa se moja ljubav prema plesu, kreativnom ručnom radu i radu na sebi malo pogubila.
No, nedavno sam bila na jednoj kreativnoj radionici točkanja. Pokušavam se prijaviti na radionicu šivanja, no popunjena je. Pričekati ću, doći će i ona na red.
Suprug je trener osobnog razvoja pa uz negovu podršku aktivno i kontinuirano radim na sebi. Meditiram.
Nemam konkretan hobi kojim se bavim no sve više vremena provodim u kreativnom radu. I moram biti jako odgovorna prema sebi. Unaprijed dogovorim, zakažem termin radionice i onda sve u svom rasporedu stvaram prema tomu. Ako je obrnuto, pogubim vrijeme za sebe jer moj raspored poduzetnice i majke je sklon stalnim promjenama. Dinamičan život, šta ću 😉
Kako je nastala ideja o Vježbaonici?
Ideja da imam nešto svoje je moj djetinji san. Kao i ta da budem učiteljica. Znam da mi je mama rekla da sam kao petogodišnjakinja govorila da ću biti učiteljica i imati nešto svoje.
Sjećam se da sam maštala da ću imati butik (Vježbaonicu sam definirala kao boutique movement studio) ili kafić. U svakom slučaju znala sam da će to biti uslužna djelatnost. Dugo sam maštala o karijeri profesorice hrvatskog jezika i u četvrtom srednje odustala od te ideje. Odlučila sam se za Kineziološki fakultet.
Na drugoj godini javila sam se na oglas za posao u jednom zagrebačkom studiju za vježbanje. Čim sam ušla na vrata znala sam što je to „nešto moje“ što ću imati u životu. Mislim da je tada kreirana Vježbaonica.
Nakon sedam godina rada, Vježbaonica je dobila obrise, kreirana je iz iskustva, ideja i vizije koje sam stvarala kroz svoju praksu. Niti jedan dan nisam bila pasivna. Upijala sam sva iskustva s klijentima, kroz vježbe, kroz kreiranje treninga.
Učila od drugih trenera, prvenstveno Ane-Marije Jagodić Rukavina i Gordane Majerić Tomić. One su mi bile prvi susret s treninzima kakve sam željela voditi. Na kraju se moj koncept vježbanja kreirao kako sam se i ja razvijala i učila. Sve više sam definirala što sam to ja i u kojem smjeru želim graditi svoj profesionalni put.
U jednom sam trenutku, vođena srcem, odlučila. Pronašla sam prostor, u grubo postavila financijske okvire i krenula. Ostavila iza sebe sigurnost stalnog zaposlenja i upustila se u slobodne vode.
Sjećam se da sam s bivšim dečkom stajala u prostoru i pitala a kako će se zvati moj studio za vježbanje. A on je samo rekao pa tamo se vježba, dakle Vježbaonica!
Po čemu je Vježbaonica drugačija? Čime se najviše ponosiš u radu?
Najviše u svojoj filozofiji pristupa tijelu. Mi tijelo doživljavamo iz pozicije mogućnosti, a ne problema. Naš je moto #zavolisvojetijelo. Želimo pokazati vježbačima da je tijelo savršeni mehanizam koji ima mogućnosti biti podrška i izvor energije.
Vježbanje i pokret nam trebaju biti stil života, a ne nešto na što moramo ići jer želimo rješiti neki problem. Današnji način vježbanja kreće iz pozicije da trebamo nešto popraviti po nečijim standardima ili vlastitim standardima u ostalom. Ili dolazimo radi bolova ili da skinemo kilograme ili da ojačamo ili da popravimo posturu.
Svakom ovom akcijom na žalost govorimo svome tijelu NISI DOVOLJNO DOBRO! Svakom izvedenom vježbom tu poruku još dublje utiskujemo u njega. Naša akcija treba ići iz ljubavi, tada je rezultat uvijek blagoslov.
Naši treninzi, kompletan naš rad kroz edukacije, masaže, radionice i dijagnostiku je koncipiran upravo na taj način. Da se osjećate dobro i da poželite raditi nešto ZA sebe. Kao stručnjaci mi vas vodimo kroz cijeli proces.
Na dijagnostičkom satu usmjeravamo vas na individualni ili grupni pristup u radu. Kroz svaki trening potičemo vas na svjesnost o tijelu, pravilnom pokretu, moći koju posjedujete. Edukacija je osnova našeg pristupa. Vježbač uči o pokretu i vlastitim mogućnostima. Tu se stvara sinergija koju nadograđujemo svakim treningom.
Kada znamo što radimo i zašto to radimo naš je fokus na potencijalu kojeg svakim pokretom ostvarujemo. Spoznajom koliko možemo raste i naša moć da to postignemo. Zaljubiš se u samoga sebe i svoje potencijale. Pa to mora biti dobro!
Na šesti rođendan Vježbaonice (bio je prije mjesec dana) ulazim u Vježbaonicu i pomišljam zašto ja sve ovo radim. Slutila sam da će mi jedna trenerica dati otkaz, ja imam velike planove, a ta situacija bi me ponovno vratila par koraka unatrag. Srećem jednu vježbačicu koja mi kaže znaš Jelena, Vježbaonica je meni u zadnje tri godine koliko sam ovdje najbolja stvar koja mi se dogodila. Samo nastavi dalje ovako, predivni ste svi! Eto, u najkraće moguće napisanom, na to sam ponosna!
Kakvi su planovi za budućnost Vježbaonice?
Profesionalni plan je širenje poslovanja prema većem broju polaznika, većem broju trenera, popunjavanje naših kapaciteta s novim tipovima treninga, edukacijama, radionicama. Online studio za vježbanje, Virtualna Vježbaonica. Razni projekti i mentorstva. Liderstvo na području rekreativne ponude u Hrvatskoj.
Ljudski plan je da se naša dobra vibra širi i dalje i da zarazi što više vježbača i trenera. Da nam bude gušt raditi uz puno smijeha i opuštene atmosfere.
