Aspergerov sindrom – što je, kako ga prepoznati i živjeti s njm?

Aspergerov sindrom

Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj iz autističnog spektra. Osobe s Aspergerovim sindromom imaju teškoće u društvenim interakcijama i neverbalnoj komunikaciji, a obrasci ponašanja i interesi su im ograničeni i stereotipni.

Točan uzrok Aspergerova sindroma nije poznat, ali stručnjaci smatraju da značajnu ulogu igraju i genetski i okolinski faktori. Znatno je češći kod dječaka. 

Kako prepoznati ima li dijete Aspergerov sindrom?

Dijete s Aspergerovim sindromom je teško opisati s obzirom da se na prvi pogled ne razlikuje od svojih vršnjaka. Iako, kao i ostali razvojni poremećaji, počinje u ranom djetinjstvu, simptomi često nisu uočljivi dok se dijete ne nađe u kolektivu (poput vrtića ili škole)

Osnovno obilježje ovog sindroma je nedostatak empatije. Dijete ne može razumijeti, obraditi ni izraziti svoje ni emocije druge osobe. Ne pokazuje suosjećanje, ne može zamisliti kako je „biti u koži drugog“. To otežava sklapanje prijateljstva kao i uzajamno dijeljenje uspjeha i nesupjeha.

Ta djeca su prosječno ili iznadprosječno inteligentna i nemaju zastoje u govornom razvoju. Dapače, njihov vokabular može biti iznimno bogat od najranije dobi. Stoga se često simptomi kasnije uočavaju nego što je to slučaj kod autizma jer su roditelji i okolina u ranijoj dobi jako usmjereni na progovaranje djeteta. No, govor može biti neobičan, gotovo „robotiziran“ ili „kao da pjeva“, glasan ili disharmoničan.

Ne razumiju neverbalne poruke, figurativni govor ili humor. Na primjer mimiku lica ili položaj tijela koji nam obično pomažu da shvatimo što nam je druga osoba htjela reći, je li netko sretan, tužan, uzmeniren. Djeca urednog razvoja te vještine savladaju bez posebne edukacije, spontano i intuitivno.

Djeca s Aspergerovim sindromom su intenzivno okupirana određenim temama o kojima znaju mnogo i može se reći da su više zainteresirana za svijet stvari i predmeta nego ljudi.

Burno reagiraju na promjene u svakodnevnom životu i teško obuzdavaju osjećaje.

Za ovaj sindrom karakteristična je motorička nespretnost. Dijete može imati loše koordinirane pokrete i neobičan tjelesni stav.

Apergerov sindrom

Apergerov sindrom i škola

Ova djeca najčešće prolaze kroz vrtić bez određene dijagnoze. Okolina možda prepozna da su „neobični“, ponekad hiperaktivni, agresivni ili imaju problema s pažnjom, ali često to bude u okvirima društveno prihvatljivog.

Do prave dijagnoze najčešće dolazi polaskom u školu kada se od djeteta očekuje da dulje vrijeme sjedi mirno i ne govori, ne prekida druge dok slušaju i ne upada u riječ. Tada poteškoće počinju sve više otežavati svakodnevno funkcioniranje u kolektivu.

No, u nižim razredima osnovne škole do izražaja dolaze i talenti takve djece kao što su poznavanje slova i sjajne matematičke sposobnosti.

U višim razredima osnovne škole potrebnija je još veća podrška i djetetu i roditeljima i nastavnicima jer tada do izražaja dolaze sposobnosti razumijevanja i prepričavanja.

Kako se postavlja dijagnoza i kako izgleda liječenje?

Određenog jedinstvenog lijeka za Aspergerov sindrom nema. Najvažnije je postaviti točnu dijagnozu u što ranijoj dobi kako bi intervencija bila bolja.

Dijagnozu postavlja multidisciplinirani tim sastavljen od pedijatra, dječjeg psihijatra, psihologa, rehabilitatora i logopeda. Oni promatraju dijete, prikupljaju sve potrebne informacije i odgovaraju na pitanja koja se odnose na tri područja:

  • Poteškoće socijalne interakcije (npr. Ima li dijete poteškoća u uspostavljanju i održavanju prijateljstava? Kakav mu je kontakt očima?)
  • Komunikacijske poteškoće (npr. Razumije li dijete jezik jako doslovno? Iznosi li često premalo ili previše informacija na postavljeno pitanje?
  • Jako uski i snažni interesi (npr. Je li dijete ekspert za neku temu? Uzruja li se ako ga prekinete u nekoj njegovoj rutini?)

Provodi se i test inteligencije (kojim se utvrđuje radi li se o djetetu s prosječnim ili natprosječnim kvocjentom inteligencije) te procjena jezičnog razvoja (što je potrebno za daljnje logopedske intervencije).

Nakon prikupljenih informacija, terapija je usmjerena na učenje društvenih i komunikacijskih vještina, uvježbavanje tih vještina u svakodnevnim okolnostima te pružanje psihosocijalne podrške djetetu i obitelji.

Aspergerov sindrom kod odraslih

Djeca s Aspergerovim sindromom vjerojatno će odrasti u samostalne i funkcionalne članove društva, koji sklapaju brakove i zasnuju obitelj. Zbog svojih posebnih talenata mogu biti nezamjenjivi stručnjaci u područjima koja ih zanimaju.

Neki od tih talenata su:

  • Primjećuju i pamte detalje koji promaknu drugim ljudima
  • Lako pamte zakone, sustave i činjenice
  • Iznimno su dobri u pisanju jer pažljivo biraju riječi koje znače točno ono što žele reći
  • Vješti su u matematici, programiranju i znanosti
  • Uživaju raditi istu stvar mnogo puta
  • Dobri su u crtanju, slikarstvu i fotografiji

Ono što je karakteristično za ovu skupinu odraslih je češća sklonost depresiji. Društvo u cjelini očekuje od svakog pojedinca da bude društveno orjentiran i zainteresiran za komunikaciju s drugim ljudima, kao i da se ponaša u skladu sa društvenim pravilima što osobama s Aspergerovim sindromom može biti teško.

VAŽNO! Ovaj članak u potpunosti opisuje vaše dijete? To ne znači da ono sigurno ima Aspergerov sindrom. Dijagnozu, kao što smo spomenuli, postavlja tim stručnjaka nakon promatranja i cijelog niza testova. Ako ste zabrinuti razgovarajte s pedijatrom ili obiteljskim liječnikom, predškolskim ili školskim psihologom.

Pridružite se našoj Facebook grupi: MaminSvijet.hr - grupa za razmjenu savjeta o roditeljstvu

Imate li komentar ili pitanje? Podijelite ga s nama!

Molimo unesite komentar
Molimo unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.