Mnoga djeca se raduju odlasku u školu. Naravno, ne uživaju u svakom školskom danu. No, u cjelini, vole provoditi vrijeme sa svojim prijateljima u školi te učiti nove stvari.
Druga pak djeca imaju strah od odlaska u školu. Za takvu djecu odlazak u školu može postati toliko stresan da imaju izljeve ljutnje tijekom odlaska u školu ili se žale na simptome poput glavobolje, bolova u trbuhu ili bolova u prsima.
Zašto je to tako?
Kod neke je djece lako identificirati okidač odbijanja odlaska u školu, naročito ako je dijete žrtva zlostavljanja u školi ili kod kuće, ako se dogodila smrt u obitelji, rastava roditelja ili se dijete preselilo u novi grad, u novu sredinu.
Odbijanje odlaska u školu može biti povezano i s anksioznim poremećajem i socijalnom fobijom. Najlakši način da se prepozna ovaj uzrok je odgovor na pitanje je li odbijanje odlaska u školu povezano s emotivnim stresom, osobito tjeskobom ili depresijom.
Odbijanje odlaska u školu najčešće je kod djece u prvom razredu, kod djece u dobi od 10 i 11 godina te kod djece u posljednjim razredima osnovne škole.
Koji fizički simptomi mogu pratiti odbijanje odlaska u školu?
Osim što djeca imaju izljeve ljutnje i plača kada trebaju krenuti u školu, simptomi koje djeca mogu imati također uključuju:
- Bolove u trbuhu
- Glavobolje i mučnine
- Vrtoglavicu
- Bol u prsima
- Bol u zglobovima
Iako se ovi simptomi mogu naći i kod djece s drugim zdravstvenim problemima, pojavljuju se i kao simptomi kod djece koja odbijaju odlaziti u školu.
Ostali znakovi i simptomi koji vas mogu upozoriti na to da dijete ima ozbiljnih problema s prihvaćanjem škole uključuju:
- Vaše dijete ne dobiva dovoljno na težini
- Dijete nema toliko izražene simptome kada nije u školi, za razliku od vremena kada treba krenuti u školu
- Nema očite fizičke znakove bolesti kada posjetite doktora; na primjer, dijete može imati bolove u zglobovima, ali ne i oticanje zglobova ili ograničeno kretanje zgloba
- Općenito ima druge strahove i fobije ili simptome anksioznosti, poput nametljivog ponašanja, pretjerane zabrinutosti ili noćnih mora
Glavni cilj roditelja djeteta jest pobrinuti se da dijete ne izbjegava odlazak u školu. Međutim, kada djeca izgledaju bolesno ili smišljaju svakakve izgovore, nije uvijek lako prepoznati jesu li doista loše ili samo pokušavaju izbjeći odlazak u školu.
To je razlog zašto je posjet liječniku obično najbolji prvi korak kad vaše dijete odbija ići u školu. Na žalost, postoje mnoge bolesti koje je teško otkriti, a mogu uzrokovati simptome koje vam dijete opisuje.
Ukoliko se ipak utvrdi da uzrok djetetovog ponašanja nije posljedica bolesti:
- Pobrinite se da vaše dijete ide u školu svaki dan
- Imajte na umu da premda bolest ne uzrokuje simptome koje vam dijete opisuje, ne znači da ti simptomi nisu realni. Oni jednostavno mogu biti uzrokovani tjeskobom zbog odlaska u školu.
- Razgovarajte s djetetom i školskim osobljem te pokušajte shvatiti što je izazvalo ponašanje vašeg djeteta, poput nasilničkog ponašanja, problema sa školskim uspjehom ili problema sa sklapanjem prijateljstava
- Uzmite u obzir posjet dječjem psihijatru ili psihologu, pogotovo ako se osjećate nemoćno i ako osjećate da prisiljavate dijete da odlazi u školu
- Vodite dnevnik simptoma i posjećujte liječnika svog djeteta u dane kada se vaše dijete osjeća da doista ne može ići u školu
- Razmislite o obiteljskoj terapiji, ako postoje ikakvi problemi u obitelji, poput razvoda, problema discipline, smrti u obitelji
Jedna od najvažnijih stvari za roditelje jest biti otvoren za ideju da simptomi djeteta koji se javljaju kada ne želi ići u školu, ne moraju biti fizički problem. To će pomoći da se vaše dijete prije vrati u školu i da izbjegnete nepotrebne medicinske testove.
A što ako djeca sa “VIŠKOM” kilograma nežele ići u školu zbog tjelesnog boje se da im se nebi drugi rugali ako naprimjer: nemogu napraviti sklek ili druge stvari ja znam koji je to pritisak i što se sve dešava jer i ja imam “VIŠAK” kilograma pa mi svaki puta kada imam tjelesni postaju sve naporniji, ali ja cu završiti školu za par mjeseci pa cu se osloboditi pritiska te imam prijedlog da bi tjelesna i zdravstvena kultura trebali postati izborni predmet a ne obaveza koja ima posljedice na psihičko zdravlje……????
Dobro bi bilo razgovarati s nekim od nastavnika u koga imate povjerenja (razrednik, nastavnik tjelesnog, školski pedagog, nastavnik bilo kojeg predmeta s kojim vam je lagano razgovarati). Recite što vam je problem. Također ovakve teme su dobre za raspravu na učeničkom i roditeljskom viječu. Ubacite anonimno pismo u kojem možete napisati sve ovo što ste i ovdje ako vam nije ugodno o tome javno govoriti, ravnatelju u kaslić ako ga ima. Razgovarajte s roditeljima, oni vam mogu biti najbolja podrška! Lijep pozdrav i sretno
Unuk, 13 godina, odlican djak, dobar sportas, osjetljive prirode cvrsto je odlucio ne ici u skolu. Prije toga imao je laksih zdrastvenih problema koje je prebolio. U sportu, golfu je talentiran, imao je dobre rezultate. Odjednom je prestao ici u skolu I igrati golf, zatvorio se i ne zeli uopce razgovarati o skoli I golfu. Fizicki je zilav, visok 178cm a tezak 58kg, naglo je izrastao 20cm. Sto nam savjetujete?
Poštovani, u određenoj mjeri je uobičajno da se tinejdžeri u toj dobi zatvore u sebe i počnu sumnjati u sve ono što im je bilo važno. Međutim kada je to nešto ovako drastično kao što ste napisali svakako je važno da otkrijete što se dogodilo. Postoji li netko u vašoj obitelji sa kime je vaš unuk blizak kome mu je lakše povjeriti se (ujak, teta, obiteljski prijatelj)? Ako postoji, neka ta osoba pokuša razgovarati sa dječakom. Razgovarajte s razrednicom, roditeljima prijatelja iz razreda, trenerom golfa pa pokušajte otkriti što se dogodilo. Također, dajte dječaku što više prilika da se otvori, družite se s njim, radite nešto zajedno rukama (na primjer u ovo božićno vrijeme nekakve ukrase ili nešto slično što bi mu moglo biti zanimljivo) jer su takve prilike dobre da na diskretan način pokušate saznati što ga muči i kako mu pomoći. Srdačan pozdrav i sve najbolje!