Zbog neznanja i očaja, ispadi bijesa i nepoželjno ponašanje često se fizički kažnjavaju. Ta djeca često postaju depresivna, agresivna prema drugoj djeci i izražavaju prkos prema autoritetu.
Slučajevi nasilnih školaraca koji fizički napadaju drugu djecu i učitelje sve su češći. Problem je što oni ne vide ništa loše u tome i agresivno ponašanje koriste kako bi dobili ono što žele.
Sve to se može izbjeći s pravilnom komunikacijom koju treba razvijati već u najranijoj dobi. Tako recimo, dijete odluči da su mu knjige odlične za vježbanje svojih ručica i snage, pa ih počne trgati. Ono što roditelji obično kažu je ‘ne‘, te počnu logički objašnjavati zašto se to ne smije. Obično ne uspijevaju zaustaviti ponavljanje takvog ponašanja i dijete počinje sve više prkositi zabranama.
Ali ako roditelj kaže nešto kao: ‘Ti hoćeš potrgati knjigu, potrgati knjigu…potrgati, potrgati, sada potrgati knjigu.’, uz odgovarajući ton glasa i geste, dijete bi se brzo smirilo jer bi shvatilo da ga roditelj razumije. Tek tada mu se može objasniti zašto se knjige ne trgaju i zatim mu odvratiti pažnju omiljenom igračkom ili aktivnošću. Ono što još pomaže je glasno pljeskanje ili režanje. To su iznenadni zvukovi na koje u trenu obraćaju pažnju i prestaju raditi ono što čine.
Ono što se tu radi je da se ponavlja djetetova poruka i oponaša dijete. Dijete u roditelju treba vidjeti sebe, a u glasu osjetiti empatiju – roditelj treba biti djetetovo ogledalo. Treba naglasiti da navedeni način komunikacije treba malo vježbati, baš kao što trebamo vježbati vožnju bicikla da bi bili što bolji i sigurniji u sebe. Ponekada će se roditelj nasmijati čudnom načinu govora ili pak neće biti dovoljno uvjerljiv. Jer ako se navedeni način komunikacije ne provodi pravilno – neće djelovati.
Osim zbog nesporazuma u komunikaciji, ispadi bijesa se događaju zbog dječjeg prkosa prema roditeljima i autoritetu jer smatraju da ih nitko ne razumije, ne poštuje ili ne obraća pažnju na njihove potrebe. Također se zaboravlja da djeca imaju ograničenja, posebno kad se radi o kontroli bijesa i razumnog razmišljanja. Ona nisu mali ljudi – više su kao mali neandertalci! Ne razumiju odnos uzroka i posljedica, isprobavaju granice koje im roditelji postavljaju i pokušavaju naći način kako ih nadići. Baš zato su u stanju zdušno trgati maminu omiljenu narukvicu ili po deseti put bacati tatin telefon na pod.
Ukoliko želite doznati više korisnih savjeta, preporučujemo Vam radionicu: Ispadi bijesa – uzroci, kako ih smiriti i prevencija
