Montessori pedagogija je znanstveno utemeljen način podučavanja čije je temeljno načelo emancipiranje djeteta kroz usmjeravanje njegove pažnje na proces samostalnog donošenja odluka. Bazira se na individualnom pristupu svakom djetetu te nije ograničeno vremenom unutar kojeg ono mora usvojiti određena znanja.
Što je Montessori pedagogija?
Montessori pedagogija temelji se na motu: ‘Pomozi mi da to učinim sam’ gdje se od odgojitelja traži da djecu usmjerava prema samostalnom rješenju postavljenog problema. Djeca se ne pohvaljuju za postignuti rezultat, već se kod njih želi potaknuti zadovoljstvo onime što su samostalno postigli.
Mlađa i starija djeca rade zajedno jer se time želi potaknuti razvoj empatije kod starijih, odnosno, osamostaljivanje kod mlađih. Djecu se uči poštivanju međusobnih razlika, bilo rasnih, vjerskih, nacionalnih i sl.
Također, Montessori pedagogija za cilj je postavila jačanje djetetovog samopouzdanja i izgradnju njegove samostalnosti jer će se tako dijete odvažiti otkrivati sve svoje mogućnosti i bez straha probati doći do rješenja na različite načine. I sama Maria Montessori kaže kako će jedino tako dijete učiti o svijetu, umjesto da mu mi, kao roditelji, sve ‘serviramo’ i napravimo umjesto njega.
”Djeca će ostvariti svoje prirodne potencijale ako dobiju slobodu biranja u okolini koja je u skladu s njihovim razvojnim potrebama”, Maria Montessori
Tko je Maria Montessori?
Maria Montessori je 1896. godine proglašena prvom liječnicom u Italiji. Uz medicinu, studirala je antropologiju, filozofiju i psihologiju te su joj znanja iz tih područja pomogla u razvoju njene odgojne metode. Osnivanjem Dječje kuće (Casa dei Bambini) 1907. godine, uspostavlja temelj Montessori pedagogije.
Ondje je radila s djecom urednog razvoja te je promatrala kako uče slobodnim djelovanjem u učionicama prilagođenim njihovim potrebama. Učionice su se sastojale od svakodnevnih predmeta, poput namještaja koji je prilagođen njihovom uzrastu ili stvari potrebnih za čišćenje poda, pranje suđa i sl.
Djeca su samovoljno birala aktivnosti te im je bilo dozvoljeno raditi na njima ovisno o njihovom tempu i mogućnostima. Uz to, svakom djetetu pristupala je individualno, uzimajući u obzir njihove želje i trenutni napredak. Već tada je shvatila kako uloga odgojitelja mora biti usmjeravanje djeteta prema cilju te poticanje samostalnog dolaska do rješenja, umjesto da mu ga on izravno kaže.
”Nisam učinila ništa drugo nego proučavala dijete, primala i izražavala ono što mi je ono samo dalo i to je nazvano metodom Montessori”, Maria Montessori
Svoja znanja i zaključke opisala je u dvjema knjigama, The Montessori Method (1912.) i The Discovery of the Child (1948.). Njene knjige služe kao literatura onima koji pohađaju Montessori edukacije. Također, njena metoda danas se koristi u više od 4000 vrtića diljem svijeta.
Montessori pedagogija – koja su njena načela?
Ona razlikuje nekoliko faza osjetljivosti prilikom djetetovog razvoja:
- osjetljivost za red – ona se javlja već nakon rođenja te traje do dvije – dvije i pol godine života; dijete postaje svjesno svog okruženja i položaja svog tijela unutar njega
- osjetljivost za jezik – kreće od rođenja te traje sve do šeste godine života; dijete samostalno upija jezik koji sluša u svom okruženju i može ga samostalno naučiti bez da se roditelji pretjerano trude; ipak, bitno je s djecom razgovarati kako bi im se proširio rječnik te ih upozoravati na jezične pogreške koje čine
- osjetljivost za kretanje – kroz hodanje ili trčanje (općenito kretanje) te obavljanje zadataka korištenjem ruku, dijete shvaća elemente i načine na koji djeluju određeni poretci u prirodi
- osjetljivost za društveno ponašanje – u dobi od dvije i pol godine, dijete pokazuje želju sa socijalizacijom s drugom djecom te sve više vremena provodi u igri s njima
- osjetljivost za male predmete – između prve i treće godine života, dijete sve više fasciniraju manji predmeti koje može primiti, vrtjeti ili, vrlo jednostavno, staviti u usta
Kako izgledaju Montessori materijali za rad?
Prvenstveno, Montessori pedagogija zahtijeva oblikovanje učionice po mjeri djeteta. Unutar učionice postoji prostor namijenjen grupnim aktivnostima, ali i prostori unutar kojih djeca mogu samostalno istraživati svoj materijal.
Ne postoje klasični stolovi za kojima djeca sjede, već su ili za manjim stolovima ili na tepisima. Također, na zidovima su, umjesto šarenih tapeta ili likova iz crtića, postavljeni plakati iz lokalnih muzeja ili radovi koje su djeca napravila.
Jedino pravilo kojeg se djeca moraju pridržavati je to da se korišteni materijal nakon uporabe mora vratiti na svoje mjesto, u stanju u kojem je nađeno. To djecu potiče na učenje odgovornosti prema predmetima i stvarima kojima se bavi.
Materijali su raspoređeni na otvorene police kako bi neprestano bili na raspolaganju. Pribor se postavlja od lakšeg prema težem, odnosno od konkretnog prema apstraktnom. Svaka aktivnost stoji na određenom mjestu koja se ne mijenja zato da bude dostupna drugoj djeci koja su zainteresirana ili da se kasnije lakše pronađe.
Montessori materijal izrađuje se od prirodnih materijala (drvo, pruće, tkanina) i pobojan je prirodnim bojama. Materijali su jedinstveni u cijelom svijetu te u svakom prostoru postoji samo jedan primjerak određene aktivnosti, a time se, pak, nastoji djecu naučiti strpljenju i dogovoru – hoće li jedno od njih čekati svoj red ili će raditi u paru.
Odgojitelji djeci moraju objasniti kako se pribor upotrebljava, a zatim je na djeci da sami odluče kako i koliko dugo će se njime baviti. Svaka aktivnost sadrži ‘kontrolu pogreške’ koja potiče na pažljivije izvođenje vježbi. Također, svaka aktivnost radi na razvijanju jedne vještine, npr., ako dijete želi naučiti kako kopčati gumb, odabrat će tzv. ‘okvir za oblačenje’.
Materijali su unutar učionice podijeljeni prema različitim odgojno-obrazovnim područjima:
- materijali za praktični život
- senzorički materijali
- materijali za razvoj matematičkih vještina
- materijali za glazbu
- materijali za razvoj govora i jezika
U videozapisu možete pronaći ideje za izraditi vlastiti Montessori materijal:
Također, razvoj tehnologije pridonio je i sve većem broju aplikacija koje vam mogu dočarati edukaciju kroz Montessori pristup; zasada još uvijek nije razvijena niti jedna aplikacija na hrvatskom jeziku, ali vam ove možda mogu pomoći prilikom učenja engleskog jezika:
Montessori vrtić i škola – kako izgleda program obrazovanja?
U vrtiću su djeca podijeljena u dvije skupine, ovisno o dobi; u prvoj skupini su djeca 0-3 godine, dok su u drugoj djeca 3-6 godina. Time se kod starije djece potiče utvrđivanje postojećeg znanja kroz pomoć mlađima, a mlađi nesvjesno upijaju znanje starijih.
U grupi s djecom do tri godine, materijal koji je na raspolaganju, potiče kretnju i razvoj neovisnosti, pogotovo neovisnost prilikom učenja odlaska na toalet. Katkada, u grupama gdje su vrlo mala djeca, postoji mogućnost i da roditelji borave u učionici s njima.
U grupama od 3. godine nadalje, nalazi se do tridesetero djece različite životne dobi. Materijali su većinom ‘praktične’ prirode, poput prebacivanja iz jedne posude u drugu, pranja posuđa, metenja i sl. Uz praktične predmete, javlja se i vježbanje matematičkih, jezičnih i glazbenih vještina te se djeca upoznaju i sa znanstvenim eksperimentima.
Učionice u osnovnoj školi su također, kao i vrtići, sastavljene od djece različite dobi. Opet je razlika od tri godine, što znači da su u učionicama djeca 6-9 te 9-12 godina. Predavanja se održavaju u manjim grupama te djeca, nakon što predavanja završe, biraju aktivnosti koje ih interesiraju i kojima se žele baviti.
Predavanjima se na početku godina daje temeljno znanje iz, npr. biologije ili povijesti, koje je do kraja godine podloga za učenje putem aktivnosti koje je dijete samo odabralo. Maria Montessori ovaj način podučavanja naziva ‘kozmičkim učenjem’ jer vjeruje kako znanje stečeno na ovaj način pomaže djeci u razmatranju uloge čovjeka kao neovisne jedinke u svemiru.
Za djecu nakon 12.-e godine nije razvijen program kojim bi se obrazovali adolescenti. Međutim, nekoliko Montessori organizacija diljem svijeta razvilo program obrazovanja djece 12-18 godina te je većina tih škola smješteno u ruralnim krajevima jer vjeruju kako je adolescencija posebno osjetljivo razdoblje prilikom kojeg je najbolje biti udaljen od ‘poznatog terena’ i bivati na tihom mjestu, okruženom prirodom.
Montessori pedagogija u Hrvatskoj
1934. otvorena je prva Montessori ustanova (točnije, vrtić) u Hrvatskoj od strane grofice Dédée Vranyczany, a 2003. godine, roditelji djece koja su pohađala Montessori vrtiće, osnovali su prvu Montessori školu, u Zagrebu, u Ulici Matka Mandića. U Hrvatskoj danas postoji sedam Montessori vrtića te više od petnaest Montessori skupina koje rade po posebnom programu unutar vrtića.
2000. osnovano je Hrvatsko Montessori Društvo koje surađuje s većinom vrtića koji rade po Montessori programu te organizira edukacije i stručna usavršavanja za sve pedagoge, odgojitelje, nastavnike ili stručne suradnike koji o ovoj pedagogiji žele naučiti nešto više.
