Televizija kao masovni medij, kod nas je toliko prisutna u domovima da je postala kao novi član obitelji. Njoj se, na žalost, nerijetko pridaje više pažnje i prava, nego živim članovima obitelji, pa tako djeca treba da su mirna i da da budu tiho dok je Dnevnik, a na obiteljskim druženjima televizor je obavezno upaljen i uglavnom uspije zaokupiti pažnju većine. Tada nestaje razgovora i druženja, na uštrb dvo ili trodimenzionalne imaginarne slike.
Djeca svoje slobodno vrijeme provode često uz televiziju, a tamo ponajmanje mogu vidjeti poučne emisije. Ali, zato mogu vidjeti muzičke spotove, filmove, serije, reklame, uglavnom sve one nepoželjne oblike ponašanja.
Treba napomenuti da su upravo djeca najpogodnija populacija za promoviranje. Ako se emitira neki crtani film u nastavcima tijekom cijelog tjedna, vrlo brzo se na tržištu nađu grickalice, žvakaće gume, sličice, igračke, majice…
Trogodišnjaci već prepoznaju brandove i proizvode na policama, a do osme godine djeca samostalno donose većinu odluka o kupovini.
Dokazano je da su djeca predškolske i rane školske dobi glavna ciljna skupina kojoj se marketinška industrija obraća.
Ponekad, gledajući televiziju, djeca ne razlikuju reklame od programa, pa se na ambalažama proizvoda sve češće pojavljuju likovi iz crtanih filmova.
Jedno je istraživanje javnog mišljenja provedeno u dvadesetak europskih zemalja pokazalo što o utjecaju medija misle djeca, a što roditelji. Čak je 37 posto roditelja smatralo je da reklama jako utječe na njihovu djecu, 36 posto mislilo je da je utjecaj srednje jak, a 29 posto da je mali. (Feilitzen i Bucht 2001:24)
Djeca su, ocjenjujući utjecaj koje okolina ima na njih, reklame stavili na peto mjesto, nakon utjecaja roditelja, škole….
Prema posljednjim istraživanjima, prosječno dijete u SAD godišnje je izloženo utjecaju 40 000 reklama, odnosno oko stotinu dnevno. Do 65. godine života vidjet će oko dva miliona reklamnih poruka.
Izvor: arabellamagazin.com
